Suza za zagorske brege

V jutro dišeče, gda bregi su spali,
a mesec još zajti ni štel,
potiho sem otprl rasklimanu lesu
i pinklec na pleča sem del.

Stara je mati išla za menom,
nemo vu zemlu gledeč,
i ni mogla znati kaj zbiram vu duši
i zakaj od včera nis' rekel ni reč.
preveč smo toga povedat si šteli,
a se smo pozabili več.

Gda smo vre prešli kre najzadnje hiže,
v suzah najemput sem bil
kak ne bi to vidla stara mi mati,
z rukami lice sem skril.

Sud oko mene su dišale rože
i bil je rascveteni maj,
a ja nis ni jenput pogledal za sebom,
od tuge nis mogel pozdraviti kraj,
samo sem bregima dragim obečal
da vrnul se bum nazaj.

Hej, salaši (Zvonko Bogdan)

1. Hej, salaši na sjeveru Bačke,
 u vama su pisme bunjevačke.
 A tambura tako lipo svira, |
 ko da note par slavuja bira. |

R. Ni svatova nigdi takih nema,
 ko kad bačo kćer na udaj' sprema.
 Na snaši se bili šlajer vije,
 ko kad zimi snig salaš pokrije.

2. Hej, Bunjevci na sjeveru Bačke!
 Sačuvajte pisme bunjevačke!
 Pivajte ih još puno godina,
 vaša j' grana mala, al' je fina.

R. I lumpujte, al' lipo polako.
 Nek se divi i nek vidi svako.
 Pa nek vranci pokidaju štrange,
 kad se krenu momci na vašange.

Govori se da me varaš

Govori se da me varaš
i da ćeš me ostaviti,
a znaš dobro da sam bolan
i da neću ozdraviti.

Znam da više prava nemam,
na te tvoje oči crne,
slaži makar da me voliš,
ne daj da mi duša trne.

Ti ćeš opet ić' u kolo,
dolazit' će polivači,
pivat će te pisme stare,
pratit' će vas tamburaši.

A nediljom kad se šetaš,
šuškat' će na tebi svila,
sigurno ćeš zaboravit'
da si nekad moja bila.

Ne lomi mi srcu grane,
sačekaj da samo stane.

Fala (D. Domjanić, V. Paljetak)

1. Za vsaku dobru reč,
 kaj reči si mi znala!
 Za vsaki pogled tvoj,
 za vsaki smeh tvoj fala!

2. Tak malo dobrega,
 v živlenju tu se najde.
 I če je sunca čas,
 za oblak taki zajde.

3. Jer ti si v srce mi,
 tak puno sunca dala!
 Kaj morem ti neg reč,
 od vsega srca fala.

Vužgi ga Blaž

Najlepše biti je v zagorski kleti
s pajdašimi stari dok lampaš nam svetli,
najlepše biti je v zagorski kleti
s pajdašimi stari i v zimi i v leti.

Vužgi, vužgi, vužgi ga blaž,
gotni, gotni s flaše pajdaš,
dobro, dobro, dobro ti znaš
kulko skupa mi spili smo flaš.

V zagorski kleti je najlepše biti,
s prijateli stari z demižonke piti,
v zagorski kleti kak v pravem je raju,
popevke zvoniju po celomu kraju

Barbara 

Barbara bješe bijela boka
Barbara bješe čvrsta, široka
Barbara bješe naša dika
Barbara, Barbara, lijepa ko slika.
Kad si je vidio, gospe draga,
kako je stasita sprijeda i straga,
srce se strese ko val na žalu
ko štandarac lagan na maestralu.



To je lađa što rijetko se rađa
to je prova staroga kova,
to je krma što sitno se drma
kad vješto promiče između molova
ko mlada krčmarica između stolova
(Ah, barba, barba, gdje nam je Barbara
Modro, i bijelo i crno farbana!)



Je l' danas u brodova takav stas,
ima l' još ljudi poput nas,
ima l' još mora, ima l' zemalja,
ima l' još vina, koje valja? 



U kakvim olujama imadoh sreću!
Na kakvim sam munjama palio svijeću!
Koliko puta rekoh na siki:
"Kupit ću sviću svetom Niki
ako se spasimo Barbara i ja,
e tutti quanti in compagnia." 



Kakvo sve more vidjeh daleko!
Bilo je jedno bijelo ko mlijeko,
morske smo krave muzli jutrom,
uvečer - bijeli kruh sa putrom.
A žuto more žuto ko limun!
Odonda sam za skorbut imun. 



Bijela jedra i bijela bedra,
svojeglava Barbara, Barbara dobra,
spora ko kornjača, spora ko kobra,
nijedan brod nije joj rod! 



More je tamnocrvene boje,
stari mornari na palubi stoje.
"Parone, dobar odabraste pravac,
more je gusti stari plavac."
"Još jedan kablić nek prođe kroz stroj
provjere radi" - nalog je moj. 



"Barbaro brodi, more nam godi,
nijedna stvar nije ti par."
I tako Barbara sve dalja i dalja,
crvenim morem se pospano valja
e il naufragar xe dolce in questo mar.




Tiho noći



Tiho, noci, moje zlato spava.
Blijedi mjesec nebom obasjava.
Tiho pojte maleni slavuji,
Da se moje zlato ne probudi.

Sjecas li se, zlato, noci one,
Kad je mjesec nebom zaplovio?
Kad je mjesec nebom zaplovio,
Ja sam tebe, duso, zagrlio.

Pala si mi, ah na grudi moje,
Ja poljubih medne usne tvoje.
Ja poljubih medne usne tvoje,
Sjecas li se, zlato, noci one.




Zelen lišće goru kiti





Zelen lisce goru kiti
Miris cvijeca poljem sara
A u lugu sirotasce
Tiho s gorom razgovara

A ti imas majku svoju
Goro carna goro mila
Pa te tvoja dobra majka
Danas lijepo opremila

Sasila ti dolamicu
Izvezla je od miline
Isarala tople grudi
Ravna polja i doline

I dok dijete tihim glasom
Carnoj gori zborit poce
Al' uzdahnu gora carna
Oj siroce, oj siroce



























Kristinka





Iznad oblaka u plavom beskraju
tvoje oči vidim, Kristinko,
moje misli starim vlakom putuju
do tvog srca, do tvog osmijeha.
Tu u vrtu raste isti bijeli cvijet,
miriše na tebe, Kristinko,
svi smo otišli u neki drugi svijet,
među nama bezbroj godina.
Ispod prozora još čujem isti glas,
zove tvoje ime, Kristinko,
ali sada tamo više nema nas,
ostala su samo sjećanja.
Prve tajne, prve nježne ljubavi,
sve to dijelili smo, Kristinko,
mi smo isto htjeli, isto voljeli,
mi smo bili dio jednog sna.
Samo uspomene kao vreli trag,
prijateljstva davnih, Kristinko,
tko je srcu jednom bio tako drag
nikada se ne zaboravlja.
Ova pjesma našu priču čuva sad,
u njoj mi smo vječni, Kristinko,
s pjesmom svak je opet barem na čas mlad,
zapjevaj je s nama, Kristinko.




Ja se konja bojim





Pod tvojim prozorom tece vodica
Napoj meni konja mila Ancica
Ja ga ne napojim, ja se konja bojim,
Ja se konja bojim jer sam malena.

Pod tvojim prozorom raste divan cvijet
Kazi meni duso sto te mrzi svijet
Mene svijet ne mrzi, mene srce boli,
Mene srce boli plakala bi ja.

Pod tvojim prozorom trava zelena
Tko te zaludio moja malena
Mene osvojile oci najmilije
Mene osvojio becar vragolan

Moj je dragi bio kao rumen cvijet
Voljela sam njega nego cijeli svijet
On me poljubio, pa me ostavio,
Pa me ostavio zato placem ja.





Još Hrvatska nij propala





Još Hrvatska nij propala, dok mi živimo,
Visoko se bude stala kad ju zbudimo!
Ak' je dugo tvrdo spala, jača hoće bit,
Ak' je sada u snu mala će se proširit.

Hura, nek zaori, za svoj rod se Hrvat bori,
Hura, sad se čuje, Hrvatskom odjekuje.

Oj Hrvati, braćo mila, čujte ovu riječ,
Razdružit nas neće sila baš nikakva već,
Nas je jedna njezna majka draga rodila,
Hrvatskim nas, Bog joj plati, mlijekom dojila.

Sada čujmo svoje sine glasno pjevati,
Složne glase u visine tako dizati.
Nek se opet kolo vodi, danak svetkuje,
Hrvatska se preporodi, sin se raduje.




 



Pjevaj mi pjevaj Sokole



Pjevaj mi pjevaj, sokole,
Pjevaj mi pjevaj pjevaj sokole
Šalaj sokole

K'o što si sinoć pjevao
K'o što si sinoć sinoć pjevao
Šalaj pjevao

Pod moje drage pendžerom
Pod moje drage drage pendžerom
Šalaj pendžerom

Moja je draga zaspala
Moja je draga draga zaspala
Šalaj zaspala

Studen joj kamen pod glavom
Studen joj kamen kamen pod glavom
Šalaj pod glavom

Ja sam joj kamen izmak'o
Ja sam joj kamen kamen izmak'o
Šalaj izmak'o

I svoju ruku podmak'o
I svoju ruku ruku podmak'o
Šalaj podmak'o

I desnom rukom milov'o
I desnom rukom rukom milov'o
Šalaj milov'
























 

Ko te ima taj te nema (Bogdan)









Ne može se uhvatiti sjenka
od života što k'o Dunav teče
jer je život i svijetlo i tama,
nekad jutro a nekada veče,
jer je život i svijetlo i tama,
nekom jutro a nekome veče.
Ko te ima taj te nema,
ko te nema taj te sanja,
ko te sanja taj te ljubi
a ti o tom pojma nemaš.
Neki žive blizu al' daleko,
kao kamen ne mogu se maći
i kad se za ruke drže stalno
u mraku se ne mogu pronaći,
i kad se za ruke drže stalno
u mraku se ne mogu dotaći.
Ko te ima taj te nema,
ko te nema taj te sanja,
ko te sanja taj te ljubi
a ti o tom pojma nemaš.
Dotaknu se linije života,
dvije sudbine kao jedna traju
il' se dirnu il' se ne dodirnu
al' jedna za drugu dobro znaju,
il' se dirnu il' se ne dodirnu
al jedna za drugu dobro znaju.
Ko te ima taj te nema,
ko te nema taj te sanja,
ko te sanja taj te ljubi
a ti o tom pojma nemaš.










Zvončići





Dolove i brijeg, zabijelio je snijeg,
Sa savna kroz noc nas se cuje smijeh
Okicen i plah, nas vranac juri svud,
A zvona dalek zvuk pokazuje nam put


Hej, zvoncici, zvoncici, zvone cijelu noc
I ostaju u sjecanju sto nikad nece proc
Hej, zvoncici, zvoncici, zvone na sav glas,
Kroz tihu noc, citav kraj, zvone za sve nas.


Ponoc vec je tu, za satom ide sat,
Juri vranac nas, ko da nikad nece stat
Tiho pada snijeg, ko perje leti lak
Prijatelj je drag, veseli mu se svak.