TIHO MATIĆ: je rođen je 30.11. 1965 u malom dalmatinskom gradiću Sinju. Na Kamensku te na Tijarici završio je osnovnu školu. Već je u osnovnoj školi pokazivao interes i osebujnu pjesničku žilicu, tako da su njegove pjesme više puta bile objavljivane u đačkim listovima. Srednju ješkolu završio u Sinju i to pedagošku smjer tzv. suradnik u razrednoj nastavi u famoznom centru za odgoj i usmjereno obrazovanje »10. Kolovoz« Sinj. Za daljnji tijek njegovog rada i djelovanja, veliku je ulogu odigrala njegova profesorica hrvatskog jezika ga. Dunja Erceg, sa svojim specifičnim odnosom i načinom prezentiranja sadržaja, na jedan jednostavan, razumljiv a i perfekcionističan način. Kaže da su to bila zlatna vremena, zlatne godine 80-te!

Ona je ta koja je jednostavno »uzburkala valove poezije, koji su počivali kao bonaca na mojoj duši«. U tom se je periodu  upoznao sa mnogim dijelima vrhunskih svijetskih  književnika a posebice pjesnika. Najdraži su mu svakako Dobriša Cesarić, Dragutin Tadijanović iTin Ujević, ali i mnogi drugi, te Charles Baudelaire i Sergej Jesenjin kao predstavnici pjesništva izvan Hrvatskih okvira . U Splitu je kasnije studirao razrednu nastavu na Filozofskom fakultetu, te 1987 upisuje studij Pedagogije u Ljubljani, također na Filozofskom fakultetu gdje pohađa sva četiri smijera: predškolski, školski, domski, i andragoški smijer Nakon studija ostaje u Ljubljani, gdje radi na različitim poslovima; radi na promidžbi u jednoj privatnoj tvrtci kao vođa komercijale i prodaje proizvode široke potrošnje;od 1995 godine radi u televizijski kući sa nacionalnom i satelitskom pokrivenošću u Ljubljani, kao šef marketinga i trženja. Bio je autor, scenarist i producent  brojnih dokumentarnih emisija o slovenskim krajevima; feljtona, tv razglednica, mnogobrojnih emisija dječjeg, zabavnog i obrazovnog karaktera. Bio je i autor i urednik kviza znanja i nedjeljnog popodneva na istoj televiziji Prva tv. Sudjeluje i pri izradi na desetine igranih promidžbenih poruka.Sudjeluje tako sa profesionalcima iz show biza kako u Sloveniji, tako i u domovini. Za potrebe različitih profila i u različite svrhe piše brojne tekstove, dijaloge i pjesme, a u zadnje vrijeme »inspiriran« životom, koji ekspresno i nepovratno juri mimo čovjeka, koji se sve više zatvara u svoju samoću u sebe samoga, počinje kovati poeziju, koja je ogledalo njegove duše.

Tako ja poznam i vidim moga prijatelja, velikog čovjeka, humanistu i patriotista:

prijatelj: Mirko Marasović

"poeziju govori srce i pjeva duša, skrivajući se od razuma..."(Tiho Matić)

MORE TUGE

NEMA VIŠE LJETA, ISCURILO JE KAO I POSLJEDNJE ZRNO PJESKA IZ PJEŠČANE URE….
NEMA VIŠE SREĆE, IŠČEZLA JE KAO POSLJEDNJI PLAM DOGORJELE SVIJEĆE.
 JA GUBIM DAH, GUBIM ZRAK, SKLAPAM BOLNE OČI KOJE ME UŽASNO PEKU….
BOLE ME SUZE, KLIZU MI NIZ LICE SVE DO SRCA, SVE DO DUŠE.
MA NE OSJEĆAM SRCE, ONO NE KUCA VIŠE; SVE JE SAMA BOL, TIŠINA U GRUDIMA, TAMA I STUDEN.
NEMA TE VIŠE. VIŠE TE NEMA. IMAM SJEĆANJA, IMAM TVOJE STIHOVE, U ŽARU I  TUZI SI IH ZA ME SKOVALA.
ZA VJEČNO SU UREZANI U MOJIM ŽILAMA, U KOJIMA TEČEŠ TI, MOJA  LIPA, MOJA NAJLIPŠA.
ZNAM, SLUTIO SAM KRAJ.SVE ŠTO TRAJE, SVE ŠTO DRHTI, TITRA, STRUJI, SVAKI ZVUK,
SVAKI BLJESAK-SVE SE JEDNOM ZAUSTAVITI MORA…. NIŠTA NIJE VJEČNO JUBAVI MOJA,
OSIM NAŠIH POLJUBACA, STIHOVA I SJEĆANJA, I NAŠE AZRE.
BILA SI MI JEDNA TOPLA ZIMA-KAO TUŽNA PJESMA. BILA SI MI I JESEN I PROLJEĆE U KOSI,
ALI DOĐE VARLJIVO LJETO – TOPLO ALI HLADNO I ODNESE SE TE OD MENE DALEKO, DALEKO, DALEKO.
VALJDA SU SVE PRAVE LJUBAVI TUŽNE. I DOK TAKO GLEDAM SUNCE NA ISTOKU, KAKO SUMORNO OTVARA OČI,
OPLAKUJEM JEDNU LJUBAV, OPLAKUJEM NAŠU LJUBAV.
TU SAM UZ MORE, U DALJINI CRNI HORIZONTI. MORE SE PJENI, MORE MORU RUKE PRUŽA.
MOJE SUZE, KAPLJE U MORU TUGE…. MORE ME GLEDA…
MOKRI POGLED IZ NJEGOVIH PLAVIH OČIJU, KAO DA MI GOVORI DA SHVAĆA MOJU TUGU, MOJU BOL.
I JA GLEDAM MORE. ZARIO SAM POGLED U  DUBINU NJEGOVE DUŠE.
MOLIM GA DA MI VRATI IZGUBLJENU LJUBAV.PREKLINJEM GA A MORE ME GLEDA,
MORE HUČI, MORE SE PROPINJE I NE GOVORI NIŠTA A SVE MI KAŽE.
VIDIM NJEGOVE MOKRE OČI. O BOŽE, TO I MOJE MORE PLAČE!!! 

 

LAKU NOĆ LJUBAVI

 

Šaljem ti moj dah u ovoj hladnoj zimskoj noći,

na sanak valja poći.

a ti ljubavi samo plovi,

po beskrajnim morima svojih modrih snova,

me ponekad pozovi,

i ja ću doći na krilima vjetra, i sa kapljama kiše,

da ti ostavim par toplih slova,

i ništa, ništa više....

 

Šaljem ti i osmjeh moje duše,

uplakane od stoljetnih suza,

koju ni vjetrovi ne posuše,

punu gorčine sevdaha i bluza.

A ti ljubavi lipa samo plovi,

po prostranstvima svojih modrih snova,

me ponekad pozovi,

i ja ću doći na krilima vjetra, i sa kapljama kiše,

da ti ostavim par toplih slova,

i ništa, ništa više…

 

Šaljem ti i moje srce, koje te neizmjerno voli,

čak i dušu, i moj zadnji dah,

tebi koje nema više, a to prokleto boli,

podari mi bar jedan nježan, dodir plah.

O ti srce duše moje samo tiho plovi,

po prostranstvima svojih modrih snova,

me ponekad pozovi,

i ja ću doći na krilima vjetra, i sa kapljama kiše,

da ti ostavim par toplih slova,

i ništa, ništa više…

***

 

RASTANAK

***

NAŠE POLJE

 

I SAD ČESTO U GRLU ME STISNE

KAD U MISLIMA SE VRATIM DAVNO,

I SRCE MI OD RADOSTI VRISNE,

KAD POGLEDAM NAŠE POLJE RAVNO.

*

TU JA DOBRO POZNAM SVAKI BUSEN TRAVE,

SVAKO DRVO, SVAKU SIVU POLU,

VRTLIĆE I DOCE, DOK SMO PASLI KRAVE

PUNU ŠKRAPA TU RAVNICU GOLU.

*

TO BILA JE TIHA DOLINA MOGA SNA,

TU ZA SVAKI KUTAK SREĆE MOJE SRCE ZNA.

NEKADA SE KOSILO I PASLO,ORALO I VRLO,

I PJESMOM SE JE ČESTO MILOVALO GRLO

*

GDJE SU SADA SVI TI DIVNI LJUDI,

PLEMENITI, VRIJEDNIH I ŽULJEVITIH RUKU,

ZAUSTAVI VJETRE TO VRIJEME ŠTO NAM SUDI,

I VRATI ME U PROŠLOST DA MI SKRATIŠ MUKU.

*

BAR NA JEDAN DAN DA OSJETIM SLAST,

SLUŠAJUĆI ZVONA NA STOTINE KRAVA,

I SMIJEH DJECE, KAD SMO IŠLI KRAST,

SRDELIJE I ŠLJIVE DOK GAZDARICA SPAVA.

*

GLEDAM SADA POLJE NAŠE ŠTO SAMUJE SAMO,

U DALJINI HORIZONTE ŠTO SE S NEBOM LJUBE,

SVUDA MIRIS CVIJEĆA, A SA BUNARA TAMO,

JOŠ OSJEĆAM STUDEN VODU ŠTO ZALAZI ZA ZUBE.

 

 

TEBI

Jednom davno napisao sam ti pjesmu,

tebi moj anđele plavi.

odvrnio sam svoga srca česmu,

napisao sam stih ti pravi.

***

Sjećaš li se, još smo bili djeca?

autobus nas je vozio u školu,

i nisam ti rekao, poljubim mu sveca,

u kakvom  mi je srce, počivalo bolu.

***

Od Kamenska do tvog sela,

strepio sam dal ćeš ući

trebala  je viječnost cijela,

a srce nije prestajalo tući.

***

Jednom sam te tako, poljubio nježno,

za Božić ili za godinu novu?

A ti ni slutila nisi, to veče hladno i snježno

da sam poljubac taj, u srce zakopao!

***

Kažu da su »oči ogledalo duše«,

u vremenu ovom, svi se snovi ruše.

Al ostade vjetar u tvojoj plavoj kosi,

još ga vidim, a u trenutku tom,

sav život prohuja sa vihorom.

***

I tako ostade mi jedna želja pusta,

da prije smrti dodirnem ti,

usnama usta!!!

 

 

OČI ŽENE  

 

Koračam. Topot cipela odzvanja u tami,
dok misli moje putuju prema jednoj dami.
Cesarice moje duše, moja čežnjo tiha,
lebdi na krilima moga, zaljubljenog stiha.

 

Tvoje su oči samnom, posvuda me prate,
čuvaju me kao anđeo i svijetle mi u noći,
u srce moje ispod vjeđa, hoće da mi vrate,
svu ljepotu, sreću, sve izgubljene sate,
o te tvoje plave, zaljubljene oči!

 

Iskrena ljubav žari iz tijeh očiju tvojih,
želja po ljubavi, ko slap se toči,
o te tvoje plave zaljubljene oči,
nek mi daruju tek jedan blagi pogled,
ljepši od drugih svih,
ko arija i ko stih
sladak kao cvjeta med,
lijep ko rajski drvored!

 

 

U SNOVIMA

 

Slatko snivaj ljubavi,
poput nektara u cvijetu,
počivaj mi slatko,
ko koralj u moru,
i bezbrižna budi,
ko pčela u letu,
dok leti ka laticama,
bisernim u zoru.

 

U snovima me ljubiš, u snovima te ljubim,
usne su nam vrele, tijela su nam potna,
tvoj dah na koži, dok uzdahe gubim,
osjećam te, nedam te, u mojim si snovima!

  

TRAŽIM TE

 

Skrivena si u šapatu lišća, i u bojama duge,

u dašku vjetra, radosti i tuge.

Tražim te u tragovima snova,

u tajnovitom svijetu brojeva i slova.

 

Tražim te u žuboru potoka, u plavetnilu mora,

ti si oblak na nebu, i zeleno ruho bora.

U pahulji sniježnoj, što sa neba pada,

i u ljepoti gorskog vodopada.

 

Tražim te u visinama, gdje se ptice gnijezde,

gdje najljepše lesketaju zvijezde.

Ne nađoh te u sunčevoj zraci, ni u kišnoj kapi,

već u jednom srcu, što za tobom vapi!

 

 

JUBIN TE ZAUVIK!

JUBIM TE NJEŽNO, ALI IPAK STRASNO,

JUBIM TE RANO, ALI IPAK PREKASNO.

 

ŠTETA ŠTO NISMO SRELI SE PRIJE,

ALI IPAK ZA JUBAV PREKASNO NIJE.

 

BEZ TEBE SAM KO MORE BEZ HRIDI I PINE,

TVOJE LICE, TVOJE OČI- SRITNIN ME ČINE!

ISPIJ ME KO VODU, UDAHNI ME KO ZRAK,

 

KAD UMREMO, UMRIMO SKUPA,

OTPLEŠIMO IZ SVITLOSTI U MRAK!

 

PUSTI ME DA MAŠTAM, PUSTI DA SANJAN,

JERBO TI SI, JA TO ZNAM- MOJ NAJLIPŠI SAN!

***

 

MISLIŠ LI NA MENE, DOK CVIJETAJU MIMOZE,

MIRISNIJA OD KAMELIJE I MAGNOLIJE,

DOK ISPIJAŠ PJESMU OD VINOVE LOZE,

POMISLI NA STIHOVE I PROZE,

SKOVAH IH SAMO ZATE,

DA BLISTAJU, A NE DA PATE!

 

 

ODA ZA POBJEDNIKE

 

ŠTO TO HUČI, ŠTO TO TUTNJA,

SVE SE TRESE, KAKVA LJUTNJA.

OGANJ GORI SA SVIH STRANA,

STIŽE ČETA IZABRANA.

***

STRAH I TREPET CJELOM SVIJETU,

KO PAUCI MREŽU PLETU.

PA UDARE SA SVIH STRANA,

NAŠA ČETA IZABRANA.

***

TO SU BALETANI I PJESNICI,

VIRTUOZI I UMJETNICI.

KO IZ TOPA SA SVIH STRANA,

SAD PUCA ČETA IZABRANA.

***

IVANO TUČE, PUNI MREŽU,

BLAŽ I PERO OBRUČ STEŽU.

MIRZA I NIKŠA SA SVIH STRANA

SAD LETI ČETA IZABRANA.

***

VLADO ŠOLA, POPUT STUPA,

BRANI VRATA, ŽIVCE ČUPA.

PROTIVNIKE SA SVIH STRANA,

SAD TJERA ČETA IZABRANA.

***

NA TERENU SRCE GORI,

LAVOVSKI SE BORI VORI.

U BOJ U BOJ, PUŠĆAJ KRIKE,

SVJET POZDRAVLJA POBJEDNIKE!

***

PROSLAVITE, POZDRAVITE

VITEZOVE NAŠE SVETE,

ŠTO DO ZADNJE KAPI KRVI,

BORE SE, I SAD SU PRVI!

 

 

NAJDRAŽOJ MAJCI

 

 

SUTON JE. PLES MRTVIH SJENKI.SVUDA JE TAMA,

U GLAVI I U DUŠI, TIŠINA JE SAMA.

***

NIČEG VIŠE NEMA, NI SVIJETLA, NI ZRAKA,

SAD HIRA SRCE MOJE, JER ODLAZI MAMA,

U DOLINU SUZA, U KRALJEVSTVO MRAKA!

***

NEMA STIHA, KOJI JE LIJEP KAO MOJA MAMA,

NEMA DAŽDA KOJI JE JAČI OD PLAMA,

KOJI PLAMTI U MOM SRCU, KOJI GORI,

I SVIJETLI LJEPŠE, NEGO RAJSKI DVORI,

KAD PRIMAJU DUŠU NEVINU I ČISTU,

POPUT SUNCA, KAD UPIJA KAPLJICU NA LISTU!

 

NIKADA TE PRESTAT VOLJETI NEĆU,

UVIJEK ĆEŠ TU U MOM SRCU BITI,

ČUVAT ĆU TE KAO JEDINU SREĆU,

NIKADA TE NE ŽELIM ZABORAVITI!!!

 

Moj život je obična santa leda, koja pluta širnim oceanom. Razbit će se bojim na tisuće komada, rastopiće se sada, iako nije došla ura od istine, ali jaka ge bura nemilosrdno gura, prema ponoru, prema tami, što žalosno čami, duboko, u beznađu, duboko u sjeti, u tuzi što prijeti, sa krajem prije kraja, sa prerezom što spaja jednu tanku nit, iza koje se pokušava skrit!!!

 

LJUBAV, KAKO TO BOLNO ZVUČI

Postoji jedna žena, ljepša od proljeća,
Toplija od ljeta i moćnija od zima,
Kao da ju poznam već nekoliko stoljeća,
Jaču od oseka, i bujniju od plima.

 

Još ćutim njene svilene poljupce,
Nježnost njezinu, i njen dah,
dok mi gladi srce, i dok mi ljubi lice,
sve u jedan mah.

 

Ja tijela više nemam, ostalo je s njom,
zarobljeno u okovima snova i potoku slasti,
u mekoći njene kose, u bezračju tom,
ali ostali su dodiri, krikovi i strasti.

Ima i jedno mjesto, slatko mjesto,
na licu mom,
koje je ona milovala i ljubila često,
tako često, žestinom svom,
da sve još drhti pod rukama,
i usnama njenim,
sve još umire u mukama,
slatkim,
i kao more pjenim
pod pogledom modrim,
pod pogledom snenim.

 

Odakle, kako i zašto si ušla u moj život,
uvukla se pod moju kožu,
i pomješavši se sa krvlju mojom
tečeš prema ušću moga srca,
tečeš i pulsiraš prema mozgu,
koji je već davno izhlapio,
i nestao u bezdanu ljubavi,
gorkoj kao besana noć,
gorkoj kao sjećanje;
nestao u skrivanju pogleda,
u skrivanju čežnje,
žudnje i strasti!

DRININA

 

Ponosno, čudotvorno drvo,
lelujaju mu grane,
prepune, plodova čvrstih,
u čarobnom jutru, od jutarnje slane,
budi se prvo,
lijepo, ko savršen stih!!!

***

 

Drinino sveta - opojna radosti,
Ti si simbol, vječne nam mladosti!

 

KUPINA

Kupino slatka, lijepa ko grijeh,
duboko u sebi, čuvaš naš smjeh
pričam ti o djetinjstvu i sreći,
kad smo bili samo malo veći,
od plodova tvojih.
usudih se reći!

 

Gledam te i plačem ko djete,
a sijećanja naviru i prijete
dok diram tvoje grane svete,
pune tjeskobe i sjete,
u zelene misli spete.

 

NAJDRAŽOJ TETI NEDI

Noćas mi krvari duša ranjena,
a tamni suton pamet muti,
duša mi je žalošću ganjena,
vidim te u mraku,
još osjećam u zraku,
lebdiš kao listić žuti.

 

Otišla si sa šapatom zime,
otišla si i zaboravila
moje ime.

otišla si sa šapatom zime,
ostale su želje,
nadanja i čežnje.

 

Otišla je žena,
koja kao sina voljela me.
Ostala je sjena njena,
suze moje i sve
nježne, uspomene te!

 

Livadom snova anđeli je vode,
po livadi zelenoj, kroz crveno cvjeće,
prolazi draga, i smješeći se ode,
davno je bilo, vratit se neće!

 

 

TUGA

 

Najdraži moji umiru polako,
i nestaju lako,
tope se ko sol,
sam ne znam kako
u duši, savladati bol.

 

Nestaju prijatelji, nestaje sve,
odlaze mili,
sve žalosno mre.
u srcu su bili,
sam ne znam kako,
dušu su mi svili,
a gubim ih lako.

 

Kako tužno šumi, tihi morski val,
dok sjećanje budi,
na suroj hridi, uz kameni žal,
u zori što rudi
na ljude, na drage ljude,
što vrijeme im sudi.

Ovi stihovi su posvećeni dragim ljudima, kojih više nema, ljudima koji usnuše u gospodinu, ali sjećanje na njih ostaje duboko, duboko u mom srcu: MOJA MAMA; STRIC IVAN; STRINA DRAGICA; NEDO ĆORKOV; KIŽE; SKEČ;ĐAK; IKLICA; JUKO; BRIGA; ZAISTA; NEDO TETE MILKE; ĐAKOVICA; IĆE; JAKOV VELIĆKIN; TURIĆ;TETA KAJA...

 

 

 

MOJA LIPA

OSJEĆAM TE VRELU I STRASNU,
NJEŽNU I NAGU KAO VAL.
DIRAM TE I DIO SAM TEBE,
NEKA OVAJ ČIN TRAJE VJEČNO,
NEKA TVOJE TOPLE RUKE KAO DAH,
SAMNOM UTONU U DODIR PLAH

BUDIMO ČEŽNJA, BUDIMO ŽUDNJA,
U MAŠTANJU, BUDIMO DUGA,
CVATIMO U BURI I MORU JUGA,
POSTANIMO JEDNO, OSTANIMO SKUPA
NEKA SRCE LUPA I KRV NEKA STRUJI,
PLOVIMO NA KRILIMA, BLJESKA U OLUJI

 

DVIJE SLATKE RIJEČI

VOLIM TE VIŠE OD CVIJEĆA,
VIŠE OD GORA.
VOLIM TE ČAK VIŠE I VIŠE
OD MORA.

I OD JUGA I OD DUGA,
OD MODRINE SVETOG NEBA,
I OD ZRAKA ŠTO MI TREBA!

 

TAKO ZNAJ DA JE MOJA
LJUBAV VEĆA, NEGO TROJA,
NEGO SPARTA I ANTIKA,
NEGO SLATKA ROMANTIKA.

VEĆA JE OD ZIME I OD LJETA
I OD OVOG CIJELOG SVIJETA

MOJA LJUBAV JE SNAŽNIJA
I OD MORSKOG VALA,
NJEŽNIJA OD MAESTRALA
A JAČA JE OD MAČA.

 

NI BONACA NIJE, TAKO ČISTA
TAKO LIJEPA,
KAKO BLISTA
MOJA LJUBAV POPUT ŠTITA,
MOJA LJUBAV ISTINITA!

 

 

TI

TI SI MOJA RASCVALA LIPOTA,
I BRNISTRA ŽUTA,
ŠTO MI KRIPI DUŠU,
KO VITAR ŠTO LUTA,
DOK TJERA MAGLU
SA OBRONKA,
MOG NEMIRNOG ŽIVOTA!

MISLI

I DOK MI MISLI KA TVOJIM PLOVE,
SKRIJMO IH SKRIJMO
U BARŠUNASTE SNOVE.

 

SKRIVENI BIT ĆE KO BISER U ŠKOLJKI,
KO LAHOR U KOSI,
KO SNAGA U MORU,
ŠTO VALOVE NOSI.

***

 

TE MISLI SU LIJEPE I TAJNOVITE KO LUNA,
ŠTO SVIJETLU KAŽE NAM PUT,
DOK NA NEBU PRSI SE PUNA.
ŠTO NA NEBU BLISTA KO KRUNA,
DOK JAŠE JU VJETAR LJUT.

 

MISLI SU NAŠE SKRIVENE U SREĆI,
NEČUJNE, PLAHE, DRHTAVE KO PRUT,
ŠTO NA VJETRU SE SAVIJA,
KO PLAMEN U SVIJEĆI,
KO JESENSKI LISTIĆ ŽUT.

 

MOJE MISTO MALO

 

SELO MOJE, SPOKOJNO MI SPAVA,
U KREVETU, ZELENOM IZ TRAVA.
NA TVRDOJ STINI, POČIVA MU GLAVA,
KAO OBLAK BIJELI, ISPOD NEBA PLAVA!

***

MOJE SELO LIPO ČEDO, NA GRUDIMA MAJKE,
SLATKO SPAVA, KAO PRINC IZ BAJKE.
SAMO SLIJEPAC NEMOŽE DA VIDI,
TU ČISTU LJEPOTU, TO SRCE NA HRIDI.

***

SPAVAJ, SPAVAJ, MOJE MISTO MALO,
MISTO DOBRIH, I ČESTITIH LJUDI,
OJ KAMENSKO, DO TEBE MI JE STALO,
VJEČNO ŽIVI I SRETNO MI BUDI!

***

HEJ RAZVALO LIPOTO I DIKO,
HEJ ŠUŠNJARI, NJIVICE I PASIKO,
ČATRNJO CARSKA, POZDRAVLJENA BUDI,
I ŠKOLO STARA ŠTO VRIME TI SUDI.

***

HEJ KAMENJANI MOJI, KO SE SJEĆA SLASTI,
SRDELIJE, DRININE, KUPINE I ŠLJIVE,
KAD SMO IH KO DICA, UŽIVALI KRASTI,
PRIJE NOGOMETA S LIVODICA, I IKAČINE NJIVE.

***

OJ MATIĆI PONOSITI, I KROLE PLEMENITA RODA,
I TABAK JE IME SVETO, OD NEBESKA SVODA.
OJ BRČIĆI OD KAMENIH, A SVILENIH NITI,
I ĐONLIĆ BRATSKA KUĆA, DOBROTOM SE KITI.

***

BEZ VAS KAMENSKA NEMA I NEMOŽE GA BITI!!!