Prezime je izvedeno od izraza đonlija, što je bio naziv za pripadnike dobrovoljačkih odreda turske vojske, posebno uvježbanih za opasne pothvate.

U Hrvatskoj danas živi 320 osoba s prezimenom Đonlić, a najviše ih je u Cetinskoj krajini i srednjoj Dalmaciji. Istoga je postanja i prezimeĐolonga ili Đolanga, koje je izvedeno od đonlaga, što je bio naziv zapovjednika đonlija, te prezimena Đonlaga i Đonlagić. Đonlići su zabilježeni u zemljišniku iz 1709. godine u banderiji harambaše Marka Sučića rečenog Akrapa iz Biska; 9-člana obitelj Jakova Đonlića pokojnog Vida.

Đonlića nema u popisu vjernika Splitske nadbiskupije, ni u Alberghettijevu zemljišniku (1725-29). Oni su se kao i pripadnici još nekih rodova, koji su se bavili stočarstvom, uputili prema Kamešnici, tražeći neobrađene dočiće, ali i one zemlje koje su obrađivali prije odlaska Turaka. Opći providur Mario Antonio Cavalli je 7. prosinca 1740. g. dopustio članovima obitelji Marka i Mate Balića, Nikole Akrapa, Antuna Matića, Jure Marića i Duje Đonlića da mogu odlaziti kao što su to nekoć radili, obrađivati zemlje u Gornjim Voštanima koje su pripadalaMehmed-begu Atlagiću iz Livna. Providur ih je oslobodio plaćanja carina i drugih nameta prilikom prelaska državne granice, jer su naselja tijaričkog područja Karlovačkim mirom 1699. g. pripadala ponovo Turskoj Carevini.
Đonlići će se u novom prebivalištu tako povećati da će se iseljavati na susjedno livanjsko područje: tako primjerice današnji Markići u Podhumu pokraj Livna, nekoć su se zvali Đonlići i doselili su se iz Voštana.
Danas Đonlići na triljskom području žive u Voštanima (13 obitelji, 17 članova) i u Trilju ( 2 obitelji, 5 članova). 80-tih godina prošlog stoljeća je jedina obitelj Đonlića (5 članova) koja je živjela u Kamenskom (kuća još ponosno stoji i prkosi vremenu), odselila u Zagreb, tako da su Kamenjani ostali (nadamo se trenutno) bez jednog prezimena – Đonlić!