KAMENSKO

SELO MOJE, SPOKOJNO MI SPAVA,
U KREVETU, ZELENOM IZ TRAVA.
NA TVRDOJ STINI, POCIVA MU GLAVA,
KAO OBLAK BIJELI, ISPOD NEBA PLAVA!

MOJE SELO LIPO CEDO, NA GRUDIMA MAJKE,
SLATKO SPAVA, KAO PRINC IZ BAJKE.
SAMO SLIJEPAC NEMOŽE DA VIDI,
TU CISTU LJEPOTU, TO SRCE NA HRIDI.

SPAVAJ, SPAVAJ, MOJE MISTO MALO,
MISTO DOBRIH, I CESTITIH LJUDI,
OJ KAMENSKO, DO TEBE MI JE STALO,
VJECNO ŽIVI I SRETNO MI BUDI!

HEJ RAZVALO LIPOTO I DIKO,
HEJ ŠUŠNJARI, NJIVICE I PASIKO,
CATRNJO CARSKA, POZDRAVLJENA BUDI,
I ŠKOLO STARA ŠTO VRIME TI SUDI.

HEJ KAMENJANI MOJI, KO SE SJECA SLASTI,
SRDELIJE, DRININE, KUPINE I ŠLJIVE,
KAD SMO IH KO DICA, UŽIVALI KRASTI,
PRIJE NOGOMETA S LIVODICA, I IKACINE NJIVE.

OJ MATICI PONOSITI, I KROLE PLEMENITA RODA,
I TABAK JE IME SVETO, OD NEBESKA SVODA.
OJ BRCICI OD KAMENIH, A SVILENIH NITI,
I ÐONLIC BRATSKA KUCA, DOBROTOM SE KITI.

BEZ VAS KAMENSKA NEMA I NEMOŽE GA BITI!!!